IZVAN TVOJE POLICE

[UVOD — nježna gitara + kiša u pozadini]

Vidio sam kako odlaziš...
Iako si ostao...
I možda...
Shvatio sam prekasno...

---

[STROFA 1]

Govorio si toliko toga bez riječi,
A ja sam se pravio da ne čujem,
Misleći da će vrijeme izliječiti
Pukotine koje sam sam stvarao.

Ostavio sam te samog s vlastitim strahovima,
Dok sam skrivao svoje tajne,
A danas tišina ove prazne kuće
Nosi težinu svega što nikada nisam rekao.

Sjećam se tvoga umornog pogleda,
Koji je molio za pomoć, a to skrivao,
Ali bio sam izgubljen u sebi,
Ne shvaćajući da je to naš kraj.

---

[PREDREFREN]

A sada je tvoj miris ostao
Na odjeći razbacanoj po podu,
Poput duha zarobljenog
Duboko u mom srcu.

---

[REFREN]

Bio si tu cijelo vrijeme,
A ja te nisam uspio vidjeti.
Sada me svaki kut moje sobe
Podsjeća na tvoj pogled.

Knjige su još uvijek na istom mjestu,
Ali ovdje više ništa nije isto,
Jer otkako si otišao,
Tišina je postala nepodnošljiva.

---

[STROFA 2]

Možda je voljeti također i griješiti,
Povrijediti nekoga, a ne željeti ga povrijediti,
A ja sam bio previše sebičan
Da primijetim tvoje znakove.

Postao si pjesma u mojim noćima,
Nagomilana bol, prigušen glas,
A ja slušam kako tvoja odsutnost vrišti
U svakom sjećanju koje se vraća.

Danas razumijem tvoju samoću,
Kišu u tvome srcu,
Jer sada sam ja taj koji čeka
Poruku koja nikada neće stići.

---

[BREAKDOWN — dramatični instrumental]

Kad bih se mogao vratiti...
Možda bih uhvatio tvoju ruku,
Prije nego što je ponos uništio
Sve što nam je još ostalo...

---

[ZAVRŠNI REFREN — snažno i emotivno]

Bio si tu cijelo vrijeme,
A ja sam te pustio da odeš.
Sada živim razgovarajući
Sa sjećanjima u zraku.

I ako jednog dana čuješ
Ovu daleku pjesmu...
Znaj da te još uvijek tražim...
Izvan moje police.

---

[OUTRO — melankolični klavir]

Neki ljudi razumiju ljubav...
Tek kada odjek rastanka
Govori glasnije od prisutnosti.

Vidio sam kako odlaziš...
Iako si ostao...
I možda...
Shvatio sam prekasno...

---

[STROFA 1]

Govorio si toliko toga bez riječi,
A ja sam se pravio da ne čujem,
Misleći da će vrijeme izliječiti
Pukotine koje sam sam stvarao.

Ostavio sam te samog s vlastitim strahovima,
Dok sam skrivao svoje tajne,
A danas tišina ove prazne kuće
Nosi težinu svega što nikada nisam rekao.

Sjećam se tvoga umornog pogleda,
Koji je molio za pomoć, a to skrivao,
Ali bio sam izgubljen u sebi,
Ne shvaćajući da je to naš kraj.

---

[PREDREFREN]

A sada je tvoj miris ostao
Na odjeći razbacanoj po podu,
Poput duha zarobljenog
Duboko u mom srcu.

Bio si tu cijelo vrijeme,
A ja te nisam uspio vidjeti.
Sada me svaki kut moje sobe
Podsjeća na tvoj pogled.

Knjige su još uvijek na istom mjestu,
Ali ovdje više ništa nije isto,
Jer otkako si otišao,
Tišina je postala nepodnošljiva.

---

[STROFA 2]

Možda je voljeti također i griješiti,
Povrijediti nekoga, a ne željeti ga povrijediti,
A ja sam bio previše sebičan
Da nikada ne shvatim da si bio ovdje...